ISPOVIJEST SARAJKE, ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: MUŽ MI JE PRIJETIO DA ĆE ME UBITI I UZETI DJECU

Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama proglašen je 25. novembar, u cilju podizanja svijesti o ovom velikom problemu.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se odlukom Ujedinjenih naroda od 17. decembra 1999. godine, u znak sjećanja na dan kada je 25. novembra 1960. brutalno ubistvo sestara Patrije, Minerve i Marije Terese Mirabal u Dominikanskoj republici naredio diktator Rafael Trujillo.

Glavna poruka obilježavanja ovog dana je važnost prepoznavanja i prijavljivanja nasilja kao krajnje neprihvatljivog oblika društvenog ponašanja kojim se krše temeljna ljudska prava i slobode te razumijevanje nasilja kao oblika diskriminacije žena.

Svoju priču za Klix.ba ispričala je 50-godišnja Sarajka E. D. koja je deset godina bila žrtva porodičnog nasilja. Ona se već deset mjeseci nalazi u Sigurnoj kući u Sarajevu, daleko od nasilnog supruga.

“Već sam dva puta dolazila u sigurnu kuću, ali sam se vraćala suprugu, misleći da će biti bolji. Međutim, svaki put kad bih se vratila, on je bio sve gori i gori. Prvo sam trpjela psihičko, a zatim i fizičko nasilje koje mi je bilo povod da odem od njega zauvijek, da me izbaci iz kuće i da ponovo dođem u Sigurnu kuću”, govori Sarajka.

Pomalo drhtavim glasom nastavlja E. D. svoju ispovijest, kazavši da joj je boravak u sigurnoj kući mnogo pomogao da se oporavi i ojača.

“Nisam mogla da spavam, djeca nisu mogla da funkcionišu, da idu u školu, plakala su zbog njegovih prijetnji. Deset godina sam trpjela nasilje. Nisam više željela da djeca gledaju to što je on meni radio, da ne bi sutra kad budu imali svoju porodicu, radili ili trpjeli to isto. Željela sam da ih sklonim, da ne gledaju to njegovo stanje, jer se radi o psihičkom bolesniku”, priča E. D.

Trebalo je, priznaje nam, puno hrabrosti da bi napustila nasilnog supruga i ponovo otišla u sigurnu kuću, ovaj put zauvijek…

“Uvijek mi je govorio da nemam gdje, da nemam porodicu. Nisam imala snage da odem ranije, razmišljala sam gdje ću, šta ću raditi, jer nikad ranije nisam radila. Međutim, kada sam došla u sigurnu kuću dobila sam snage i hrabrosti, oko mene su ljudi koji mi pomažu svakodnevno i sve je lakše. On pokušava na sve načine da priđe i da me vrati. A kada vidi da mu to ne uspijeva, onda mi prijeti da će me ubiti, da će mi se osvetiti, da će mi oduzeti djecu”, govori nam E. D. i dodaje da nasilni suprug djecu viđa samo subotom.

Zahvaljujući svojoj odluci da ga napusti, danas je, kaže nam, snažnija žena i sigurnija u sebe.

“Sada mirno spavam, ne mislim da li će on doći u moju sobu, da li će me povrijediti i slično, puno je lakše ovdje i osjećam se zaštićeno. Žao mi je što nisam ranije otišla od njega, sve bi bilo drugačije”, priznaje E. D.

Na kraju svoje teške životne priče poručuje ženama koje prolaze kroz isto ili slično iskustvo da odmah prijave nasilnika i sakupe hrabrosti da potraže pomoć.

“Poručujem ženama da ne trpe nasilje, da skupe hrabrosti i prijave nasilnika, jer ima broj na koji se mogu javiti. Ovdje u sigurnoj kući ih čekaju ljudi koji će im pomoći, nakon čega će biti hrabrije i snažnije, kao što sam i ja”, kazala je E. D.

crna-hronika.info