ISLAMSKA ZAJEDNICA BIH VEĆ DECENIJU ČEKA UGOVOR SA DRŽAVOM BIH: ŠTA BI ON PROMIJENIO?

Visits: 414 Today: 1

Islamska zajednica (IZ) u Bosni i Hercegovini (BiH) na potpisivanje ugovora s državom čeka od 2009. godine, kada je Predsjedništvu BiH uputila inicijativu da se takav sporazum potiše.

Pitanje o kojem se periodično govori u Predsjedništvu BiH, ponovno je aktualizirano 18. oktobra, nakon sjednice na kojoj je jedna od tačaka bio prijedlog sporazuma Islamske zajednice s državom.

Članovi Predsjedništva nisu postigli dogovor zbog neslaganja Milorada Dodika.

Sporazumom bi, osim reguliranja pravnih i vjerskih pitanja, trebala biti riješena pitanja međusobnih odnosa dva autoriteta, ali i pitanja koja nisu obuhvaćena Zakonom o slobodi vjere u BiH, poput krivičnog procesuiranja vjerskih službenika ili prava na neradne dane pripadnika vjerske zajednice.

U Islamskoj zajednici smatraju da bi se sporazumom također dugoročno izbjegli bilo kakvi nesporazumi.

Hronologija pitanja sporazuma IZ i BiH

Islamska zajednica u BiH je 2009. godine dostavila Predsjedništvu BiH inicijativu za potpisivanje ugovora s državom. Inicijativa je uslijedila nakon što je Katolička crkva, odnosno Sveta Stolica potpisala Temeljni ugovor 2006. godine.

Iduće godine Osnovni ugovor s državom potpisala je Srpska pravoslavna crkva (SPC).

Ugovori su potpisani na osnovu Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica iz 2004. godine. Zakon u članu 15 predviđa da se pitanja od zajedničkog interesa za BiH, neku ili više crkava i vjerskih zajednica mogu uređivati sporazumom koji zaključuje Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, vlade entiteta i crkva, odnosno vjerska zajednica.

Nakon inicijative za sličnim ugovorom IZ, tim Vijeća ministara i Komisija IZ su dvije godine radili na pripremi prijedloga ugovora.

Iz IZ kažu da je taj prijedlog pratio prethodna dva sporazuma vjerskih zajednica s BiH i razlikovao se samo tamo gdje je to bilo potrebno kako bi se zadovoljile konkretne specifičnosti koje razlikuju islam od druge dvije religije.

Vijeće ministara BiH je tek 2015. usvojilo prijedlog i on je dostavljen Predsjedništvu na usvajanje.

Tokom 2018. godine tadašnji član Predsjedništva Bakir Izetbegović je predlagao da pitanje bude na dnevnom redu, ali tome su se usprotivila druga dva člana Dragan Čović i Mladen Ivanić.

Mustafa Prljača, savjetnik reisu-l-uleme u BiH Huseina Kavazovića, za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je tada odgovor ova dva člana Predsjedništva bio da se potpisivanju sporazuma protive druge dvije vjerske zajednice.

Ali kada smo se mi pismeno obratili vjerskim zajednicama, one su pismeno odgovorile da nemaju ništa protiv da i s Islamskom zajednicom bude potpisan sličan ugovor kao što su one to uradile – objašnjava Prljača.

Zašto je ‘sporan’ sporazum?

Nakon izbora trenutnih članova Predsjedništva, ponovno su se obratili Predsjedništvu kako bi podsjetili na neriješen status ove vjerske u BiH, kažu iz IZ.

Do sjednice 18. oktobra 2021. nije bilo odgovora.

Mi ne znamo šta se u ovom momentu htjelo time postići, da li se išlo na dodatno usložnjavanje situacije u BiH – mi doista ne znamo. Međutim, mi ćemo inzistirati na ovome, ovo pitanje mora biti riješeno – kaže Prljača.

Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, 18. oktobra, kazao je kako su tačku stavili na dnevni red, jer smatra da ovo pitanje treba biti riješeno.

Riječ je o delikatnim stvarima. Dakle, po tumačenju gospodina Džaferovića (Šefik Džaferović član Predsjedništva BiH) i mene riječ je o ugovoru, kako to pravnici kažu sui generis, ugovoru svoje vrste koji nije identičan ugovoru s Vatikanom i sa SPC, jer sjedište katoličke crkve je u Vatikanu i to po svojim bitnim obilježjima ima karakter međunarodnog ugovora. Ugovor s SPC ima karakter međunarodnog ugovora zbog toga jer je sjedište SPC u Beogradu. Sjedište Islamske zajednice je u Sarajevu, dakle taj element inostranosti otpada, jer IZ ima svoje sjedište u Sarajevu – kazao je Komšić.

On je objasnio da se prijedlogu protivio Milorad Dodik upravo zato što ugovor nije identičan kao s druge dvije vjerske zajednice.

Različit je utoliko koliko je različit i islam u ispoljavanju, odnosno koliko je različito upražnjavanje i ispoljavanje religije kod muslimana u odnosu na pravoslavce i katolike. Pravoslavna i Katolička crkva su kršćanske crkve i imaju vrlo sličan način ispoljavanja religije za razliku od Islamske vjerske zajednice koja s obzirom na sve ipak ima neka druga pravila – mišljenja je Komšić.

Član Predsjedništva Milorad Dodik je nakon sjednice kazao kako ne podržava procedure usvajanja sporazuma IZ i BiH.

On smatra da se “vjernicima jedne vjerske zajednice daju veća prava, nego ostalima”.

Nisam protiv da se urade odnosi između BiH i Islamske zajednice, ali je neprihvatljivo da se mijenja procedura usvajanja takvog ugovora. Njihovo obrazloženje (Komšić i Džaferović op. a.) je neprihvatljivo. Oni su, izgleda, nakon 15 godina otkrili da je Islamska zajednica domicilna, a da su Srpska pravoslavna crkva i Vatikan strani subjekti.

Oni hoće da kažu da su Srbi i Hrvati, pravoslavci i katolici ovdje stranci, da je jedini domicilan faktor ovdje islam. I oni su tražili da to usvoji Predsjedništvo, a ne Parlamentarna skupština BiH. To je neprihvatljivo”, ocijenio je Dodik.

Prema zakonima u BiH, međunarodne ugovore kakvi su s Katoličkom i Pravoslavnom crkvom potpisuje i odobrava Predsjedništvo.

Iz Islamske zajednice kažu da su, bez obzira na činjenicu da je sjedište u Sarajevu, željeli imati ravnopravan status kao i druge vjerske zajednice, što podrazumijeva potpise Predsjedništva BiH.

Predsjedavajući Komšić smatra da ugovor s IZ ne podliježe onoj proceduri kojom se zaključuju ugovori i međunarodni sporazumi s onim subjektima koji imaju “element inostranosti”.

Jedno mišljenje je da to ne treba prolaziti proceduru ratifikacije, jer vi zapravo nemate pravni osnov za ratifikaciju u ovom slučaju – objašnjava Komšić.
Inače, zakoni u BiH nalažu da ugovori budu ratificirani u Vijeću ministara i Parlamentu BiH.

Šta bi se promijenilo sporazumom?

Jedno od pitanja u vezi sa sporazumom o kojem se najviše govori jeste pitanje odlaska na džumu, obavezni namaz za muškarce petkom.

Za Milorada Dodika nedopustivo je da se dozvoli da muslimani napuštaju svoje radno mjesto, jer to smatra diskriminacijom.

S druge strane, Komšić kaže da islamska religija to traži od vjernika muslimana.

Nismo mi ti koji ćemo to pravo onemogućavati. Dakle naše je da prihvatimo ono što jeste ispoljavanje religije, kao što prihvatamo kada je riječ o Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi, to je naša obaveza, to je moje mišljenje.

Savjetnik reisa Kavazovića Mustafa Prljača za RSE pojašnjava:

Mi ne želimo da bude oštećen poslodavac ili neko, može se razgovarati o tome i može se iznaći rješenje ako postoji volja.”

Sporazum bi definirao i prava na osnivanje humanitarnih organizacija, vjerskih škola na svim nivoima i izgradnju džamija.

S druge strane, država BiH ugovorom garantira Islamskoj zajednici: slobodu komuniciranja s ostalim islamskim zajednicama, slobodu vršenja vjerske misije, slobodu obavljanja vjerske službe, nepovredivost službenih prostorija i vjerskih objekata, nepovredivost prava vlasništva i raspolaganja vakufskom imovinom, sloboda posjedovanja, štampanja, izdavanja i distribuiranja knjiga, novina, časopisa i audiovizualnog materijala, pravo osnivanja radijske i televizijske stanice, pristup sredstvima javnog informiranja, slobodu isticanja znaka, zastave, atributa i drugih znamenja i nadležnost za standardiziranje, akreditiranje i certificiranje halal kvaliteta hrane.

Prijedlogom sporazuma reguliraju se i garancije slobode vjeroispovijesti za slobodno vrijeme za obavljanje iftara i sehura tokom mjeseca posta, pravo na odsustvo s posla radi obavljanja hadža, obred kurbana, obrezivanje muške djece, obavljanje molitve, izbor prehrane, izbor odijevanja i izgleda.

Prljača za RSE kaže da bi ugovorom dugoročno mogla biti riješena i pitanja nošenja marame u Oružanim snagama ili pravosudnim institucijama.

Naravno da bi regulirao. Marama za žene u islamu je obaveza, a ne obilježje. Država bi morala biti dužna osigurati ljudima shodno Zakonu o slobodi vjere ispoljavanje i izvršavanje vjerskih propisa”, objašnjava.PROČITAJTE I OVO:Nova islamska stranka u BiH ‘eksperiment koji može biti opasan’
Međutim, kaže Prljača, u sporazumu se na pimjer ne pominje propis vezan za pokrivanje lica, odnosno nošenje nikaba.

Za IZ u BiH, nikabi i burke nisu obaveza, nego su obilježje i običaj pojedinih muslimanskih zajednica i kao takvo nije predmet Sporazuma.

Osim ovoga, Sporazum bi pomogao u dugoročnom suočavanju s problemom paralelnih vjerskih struktura, ili paradžemata, jer bi se jasno definiralo ko i na koji način može graditi džamije ili mesdžide, ali i ko je islamski vjerski autoritet u BiH. Pitanje vjeronauka i podučavanja islama bilo bi također isključivo u nadležnosti IZ čime bi se jednostavnije kontroliralo širenje radikalnih učenja i tumačenja islama.

Sporazumi ili ugovori, također pokazuju da se država i crkve odnosno vjerske zajednice sporazumijevaju radi ostvarivanja općeg dobra. Odvajanje i suradnja političkog i religijskog autoriteta jeste glavna tendencija u suvremenim državama. Ovo je posebno potrebno naglasiti u slučaju tranzicijskih zemalja koje iz socijalizma prelaze u liberalnu demokratiju.
Te zemlje su u ranijem periodu uglavnom iskusile odvajanje države i religije i društvenu marginalizaciju vjernika”, napisao je prof. doktor Fikret Karčić, predsjednik Ustavnog suda Islamske zajednice, u pojašnjenju razloga za sporazume države i crkve.

Šta reguliraju ugovori s Katoličkom i Srpskom pravoslavnom crkvom?

Pregovori Svete Stolice i BiH trajali su četiri godine dok nije potpisan Temeljni ugovor 2006. godine.

Ugovorom su regulirana pitanja o samostalnosti Crkve, ali i praktična pitanja u vezi s obavljanjem vjerskih dužnosti, praznicima, pravima na neradne dane.

Regulirano je i pitanje prava na tajnost ispovijedi, zatim način biranja biskupa, ali i imovine Crkve.

Ugovor regulira i pitanje vjeronauka i izbora vjeroučitelja.

Ugovor sa SPC-om u dobroj mjeri je sličan prethodnom. Propisano je i pravo na neradni dan zbog krsne slave.

Pravna razlika koja je pominjanja u toku ratificiranja ugovora jeste činjenica da SPC nije po strukturi država poput Vatikana.

Ugovore s državama već imaju dva organizaciona dijela Islamske zajednice u BiH – Islamska zajednica u Hrvatskoj i Islamska zajednica u Sloveniji prenosi crna-hronika