Hazreti Ebu Bekr, r.a., zaplakao je dva puta tokom Hidzre. Zašto?

Prvi put, nakon što je Poslanik, a.s., došao u njegovu kuću i rekao mu:”Ebu Bekre, Allah mi je dozvolio da se iselim!” A Ebu Bekr sav ushićen upita:”Treba li ti društvo?” Poslanik, a.s., odgovori:”Da, treba Ebu Bekre!”Nakon toga, njegova kćerka Aiša, prenijela nam je očeve osjećaje riječima:”Tako mi Allaha, nisam mogla shvatiti da se neko moze onako radovati i plakati od sreće, dok nisam vidjela taj dan Ebu Bekra kako plaće.”

Ovako treba da se osjeća vjernik, kada mu se pruži prilika da uradi djelo, slijedeći Poslanika, a.s. Ebu Bekr, r.a., tokom hidzre, čuvao je Poslanika, a.s., gledao u njega, slijedio ga, učio, hranio ga i napajao, branio, štitio, budio, pomogao…Kada ti se sve navedeno pruži u životu, ko ne bi zaplakao. A Allah je time počastio Ebu Bekra, r.a.A drugi put, dok je Poslanik, a.s., spavao na Ebu Bekrovim koljenima u pecini Sevr, od bola prouzrokovanim otrovnim ujedom, Ebu Bekr je zaplakao, a suze, padajuci na Poslanikovo mubarek lice, probudile su ga iz umornog sna.Mogao je Ebu Bekr, odmah probuditi Poslanika, a.s., i ne bi došlo do suza, ali, bio je spreman umrijeti a da Poslanika, a.s., ne probudi, kako bi se dobro odmorio.Ove njegove suze su vrhunac ljubavi prema Poslaniku, a.s., vrhunac njegove paznje i brige za njim. Ovako se voli i slijedi Poslanik, a.s.Koliko ima istinske ljubavi u nasim srcima prema Poslaniku, a.s., a koliko samo formalnosti, od izgleda do puke priče!?

Saudin Cokoja