EH, LUDA ŽENSKA GLAVO, DA JE NJEGA BRIGA ZA TEBE I TO KAKO SI TI, ON BI TO ZNAO

EH, LUDA ŽENSKA GLAVO, DA JE NJEGA BRIGA ZA TEBE I TO KAKO SI TI, ON BI TO ZNAO
Prokleta gripa. Oborila me. Otimala sam joj se ovih dana, ali ipak je bila jača. Smjestila me u krevet, zamotala u dekicu i ne da maketi. Svaka kost me boli. Gledati ne mogu koliko mi oči gore od temperature, a ja se u svoj toj boli i muci pitam šta bi ON uradio da zna da sam bolesna.Da li bi pokazao mrvu brige, ponudio se da trkne do apoteke i donese mi Tylol hot ili napravi čaj? Eh, luda ženska glavo, da je njega briga za tebe i to kako si ti, on bi to znao. One koje je briga oni znaju.Znaju svaki tvoj dah, misao, želju, a o gripi da ne pričam. Znaju s kakvim se mislima budiš ujutru i liježeš navečer. Kakve si snove imala. Kakvi ti se strahovi motaju oko duše. Od čega strepiš i čemu se veseliš. Oni kojima je stalo, znaju. Ovi drugi ne žele znati. Pa čemu onda? Čemu priželjkivanje da znaju? Čemu nedostajanje i bol što nisu tu kad te sve boli i kad goriš? Oni ne žele da budu tu i pusti ih. Ni ne trebaju ti. Od ove pomisli me nešto jače zaboli na lijevoj strani. Nešto me steže u prsima.Zagnjurih glavu još više u jastuk. Navukoh dekicu preko glave. Skupih se poput malog napuštenog, bespomoćnog psića. Oni kojima je stalo znaju, ponavljala sam u sebi kao da sam otkrila lijek i spas. Tajnu formulu. Kao da je to sve što sam trebala naučiti i znati. A možda i jeste…

Ilda Dedić za: http://zivotnakutija.com/

Pročitajte još: Tražila ljekaru da joj vrati 100 eura, greškom joj dao drugu kovertu

Mito i korupcija u zdravstvu BiH sve više liči na tragikomediju u kojoj se kao u nekom lavirintu apsurdne stvarnosti vrte oboljeli i njihovi bližnji.O tome svjedoči i ova objava na Fejsbuku mladića B.Đ, koji je često boravio na liječenju u Univerzitetskom i kliničkom centru Republike Srpske u Banjoj Luci, prenosi EuroBlic.– Poznanica je “potkupila” jednog doktora, dala mu je 100 eura da bolje paze na njenog oca, pošto su ga zanemarili na Univerzitetskom kliničkom centru u Banjoj Luci.Priča počinje na hodniku, gdje je srela, do tad njoj nepoznatog doktora, a kojem se požalila na uslove liječenja i stanje u kojem se nalazi njen otac.On je nju uljudno saslušao i ohrabrivao, rekao da lično vodi brigu o njenom ocu, nakon čega mu je dala kovertu sa novcem. Doktor joj je još jednom pružio riječi utjehe i ohrabrenja, te zamolio za strpljenje i strpao kovertu u džep.Nakon obavljenog razgovora ušla je u sobu gdje leži njen otac i kazala mu da je upravo završila razgovor sa njegovim doktorom, da ništa ne brine i da će ga od sad bolje njegovati. Baš zato što ga je “počastila” sa 100 eura. Otac ju je gledao zbunjeno i rekao: “Draga, ali mene vodi doktorica (imenovao je), a taj čovjek je jednom ili dva puta bio u ovoj sobi i to dok je dežurao. Taj čovjek nema gotovo nikakve veze sa mnom” te se požalio na loše higijenske uslove, neudoban krevet, loše grijanje i na to da nema neophodan mir za odmor i san. Pošto su sobe prenatrpane i stalno se u njegovoj neposrednoj blizini dešava neka “frka”.Ona se osjećala namagarčeno, razočarano i osjećala je ljutnju. U afektu je otišla da traži tog određenog doktora, kojeg je ubrzo i pronašla u njegovoj radnoj sobi. Razgovarao je sa svojim pacijentom. Upala je u razgovor, rekla mu je sve što joj je na duši (piiii) i zatražila nazad novac koji mu je dala. On je postiđen, pošto se sva ta situacija odigravala pred jednim drugim pacijentom, gospodin srednjih godina, bez riječi zavukao ruku u džep i dao joj kovertu.Nakon što se vratila kući, emotivno iscrpljena, otvorila je kovertu i umjesto 100 eura pronašla je 1.000 KM. Ni manje ni više. U toj gužvi i brzini dao joj je pogrešnu kovertu, koju je vjerovatno dobio od čovjeka koji je baš tad i sjedio kod njega.Da sam normalan poludio bih. I ova priča, da se razumijemo, nema neku posebnu poruku. Ona čak ne prikazuje ni apsurd našeg društva, zato što je i taj apsurd postao pravilo. Zapravo to sad slobodno možemo nazvati pravilom apsurda, termin svojstven našim prostorima. Nažalost. Laku noć Bosno i Hercegovino, a ko posljednji izađe neka ugasi ulična svjetla – naveo je ovaj mladić na svom Facebook profilu.Iako zdravstvo građani smatraju izuzetno korumpiranim, rijetko odlučuju i da prijavljuju ovakve slučajeve.Činjenica je da su ljudi najranjiviji kada su bolesni, pa je zdravstvo jedna od oblasti gdje korisnici i sami nude mito vjerujući da će na taj način obezbijediti bolji medicinski tretman, međutim, velika je razlika između nekog slatkiša i bombonjere i koverte sa stotinama evra.Korupcija je teška bolest koja hara zdravstvenim ustanovama na prostorima bivše Jugoslavije. Koliko je ta bolest opako zarazna po domaćina, pokazuje džep i savjest ljekara, aktera slučaja koji je opisao ovaj mladić.

(Izvor: Fokus.ba)