Dova za dvadeset i šesti dan ramazana

Allahu moj, učini mi u njemu trud prihvaćenim, grijehe oproštenim, djela prihvaćenim, nedostatke pokrivenim, o Ti koji najbolje čuješ od onih koji čuju!

Čovjek u mjesecu Ramazanu ulaže napor i trud, posti, zikri, manje spava, bio bi veliki gubitak da se taj napor i trud ne prihvate. Isto kao i bilo koji drugi posao koji radimo ako ne bi urodio plodom, bili bismo zabrinuti. Nekada svojim jednim djelom upropastimo sva dobra djela.Zato najbolje je u mjesecu Ramazanu posvetiti se svojim nedostacima, svojim stvarima kojima se možda drugi čude, dosta puta su naši nedostaci mnogo krupniji i veći nego li tuđe kojima se čudimo i zbog kojih smo spremni uništiti svoja dobra djela, bilo da ih predajemo na njegov spisak bilo da na svoju listu primamo njegovih loših djela. U predaji se kaže blago onom ko se zabavi ličnim nedostacima i tako zaboravi na tuđe.

Bože, grijehe koje smo učinili, oprosti nam ih. Mjesec Ramazana je posebna prilika, u njemu je disanje tesbih, spavanje ibadet… Ukoliko uz toliki profit naši grijesi ne budu oprošteni, teško nama. Grijesi su nas pritisnuli, leđa nam iskrivili, pa kada bismo i voljeli učiniti neki ibadet naprimjer noćni namaz, ne možemo jer teret grijeha nam to ne dozvoljava. Svako ko nema zore nema o sebi habera, kažu ljudi koji su isprobali taj recept. Čovjek koji se liši ustajanja u zoru, lišen je i spoznaje samoga sebe. Jer to je prilika kada čovjek biva obasut posebnim blagodatima i milošću Božijom. U predaji se kaže: “Čudno je to da čovjek kada nešto izgubi to i traži, ali sebe je izgubio ipak ne pokušava se naći.” Najbolje vrijeme za traženje izgubljenog sopstva je upravo zora, trenuci kada je preporučeno obaviti noćni namaz, vrijeme kada se može najbolje usredsrediti na suštinske stvari u vezi sa postojanjem, svrhom, ciljevima…

Prihvati mi djela i sačuvaj me toga da drugi saznaju za moje nedostatke. Velika je sramota da drugi saznaju za moje grijehe. Bog je onaj koji pokriva nedostatke. Kada čovjek vidi tuđe nedostatke on zaboravlja na svoje, on se tada i uzoholi. Kada znamo da su drugi saznali za naše nedostatke osjećamo se neugodno, najradije bismo napustili to mjesto i otišli tamo gdje nas niko ne poznaje, počeli bismo od nule. Zato i molimo Boga da nam pokrije naše nedostatke, ali ne zaboravimo, da je najbolji način da ova dova od nas bude uslišana to da i mi pokrivamo tuđe nedostatke, nemojmo biti takvi da kada vidimo kod nekog nešto ružno, da jedva čekamo to obznaniti da svi o tome steknu znanje. Učin – doček, pravilo je koje su naši stari osjetili u svojim životima, pokrij tuđi nedostatak, i Bog će pokriti tvoj, ne budi takav, Bog će dati da se obrukaš, pa ko voli nek izvoli.Zato Bože, pomozi nam da se posvetimo putu i djelima koja nas odvode ka Tvome zadovoljstvu.

bastinaobjave