DOK JEDNI GLADUJU, DRUGI SE RAZBACUJU: NA DEPONIJAMA GODIŠNJE ZAVRŠI 180.000 TONA HRANE

U BiH tokom godine na deponijama završi najmanje 180 miliona kilograma hrane, dok, s druge strane, mnogi građani jedva preživljavaju, često zahvaljujući besplatnom obroku u javnoj kuhinji ili komadu hljeba iz nekog kontejneta.

Bacanje hrane postaje sve veći problem širom svijeta, koji ne zaobilazi ni BiH, u kojoj, prema procjenama, svakoga dana oko 500 tona bude bačeno na deponije, što ima značajne posljedice kako u pogledu finansijskih gubitaka, tako i po životnu okolinu.

Najviše hrane, svakako, bace domaćinstva, a slijedi bacanje u procesima prerade hrane, primarnoj proizvodnji, te u ugostiteljstvu i trgovačkom sektoru.

Prema nekim procjenama, građani pred slave, novu godinu i ostale praznike, u prosjeku kupuju najmanje 30 odsto namirnica više, no što je realno potrebno. Kad slavlja prođu, pripremljena jela završavaju u korpama za otpatke.

Iz udruženja potrošača poručuju da bi, oni koji imaju za bacanje, višak hrane trebalo da ostavljaju na mjesta odakle ih mogu uzeti oni koji nemaju, a ne da ih nemarno bacaju u kontejnere sa ostalim otpadom. Tako bi, makar u maloj mjeri, pomogli da se nahrane ljudi koji, nažalost, nemaju sredstava za život dostojan čovjeka.

Osim namirnica koje imućniji građani svakodnevno deponuju u kontejnerima, nisu za zanemariti ni količine hrane koje neiskorištene propadnu u trgovinama, marketima, ugostiteljskim objektima.

Evropski parlament svojevremeno je pozvao zemlje EU da donesu zakon koje bi građane i privrednike obavezao da svu neprodatu ili nepojedenu hranu doniraju u humanitarne svrhe, umjesto što je bacaju.

To bi mnogo značilo ljudima koji nemaju nikakvih primanja i pomoći sa strane, ali i onima koji rade za siću ili primaju minimalne penzije.

Statistika kaže da je više od 170.000 domaćinstava ili pola miliona stanovnika u BiH ispod praga relativnog siromaštva. Ranija istraživanja pokazala su da u BiH svake večeri njen svaki šesti stanovnik zaspi gladan, a riječ je o nesrećnicima koji preživljavaju sa tri marke dnevno.

S druge strane, u BiH oko 30.000 njenih građana preživljava zahvaljujući jednom obroku iz neke javne kuhinje, a sve više je i onih koji dnevne potrebe za hranom zadovoljavaju prekopavajući po kontejnerima.

• Naspram njih su oni imućni koji ni u najmanjoj mjeri nisu prisiljeni da vode računa o racionalnoj upotrebi hrane, jer zarađuju svote od kojih se običnom smrtniku vrti u glavi. Oni nemilice kupuju i kuvaju u daleko većim količinama od potrebnih, pa se gotovo svakodnevno dešava da iz njihovih domova pune kese, kako svježih namirnica, tako i pripremljene hrane, završavaju u kontejnerima. Krajnje je vrijeme da pođemo razmišljati kako se ta hrana može ponovo upotrebiti, dok je zdravstveno bezbjedna – poručuju iz udruženja potrošača.

Praksa ugostitelja pokazuje da se najviše namirnica baci na svadbama, umjesto da odmah nakon slavlja jela koja nisu brzo kvarljiva, budu proslijeđena javnim kuhinjama, sigurnim kućama, domovima za nezbrinutu djecu, odnosno, socijalno ugroženim kategorijama.

Željko Tatić, predsjednik Udruženja ugostitelja RS, rekao je ranije za naš list da bi bilo dobro da restorani i marketi koji u ponudi imaju gotova jela, donesu odluku da sve što ne prodaju, nakon zatvaranja podijele građanina.

• Kad bi svaki ovakav objekat dnevno nahranio desetak ljudi, to bi bila velika stvar. Takođe, niko ne bi imao razloga da strahuje da li je ta hrana zdravstveno ispravna, jer bi se podijelila u istom danu kad je napravljena – objasnio je Tatić.

A da bi domaćinstva smanjila bacanje hrane, jedan od savjeta je da isplaniraju obroke za cijelu sedmicu, te provjere koje namirnice već imaju u frižideru i špajzu, a tek poslije toga naprave popis preostalih potrebnih namirnica. Građani treba da paze na raspored hrane prilikom odlaganja u frižider, tako što će novokupljene namirnice stavljati u stražnji dio polica, a proizvode koji su tamo već neko vreme prebaciti naprijed, čime se smanjuje mogućnost kvarenja proizvoda.

Umjesto da ih bacaju u smeće, ostatak hrane mogu da iskoriste sljedećeg dana za ručak ili večeru, ili mogu da ih zamrznu. Od mekšeg voća ili povrća mogu se napraviti sokovi ili ih upotrebiti za pripremu čorbi, a jedna od mjera je i zamrzavanje viška pripremljene hrane.

S obzirom na to da bacanje hrane nije uvijek moguće izbjeći, ostaci se mogu pretvoriti u kompost, koji se može iskoristiti za kućne i vrtne biljke.

Hrana nije otpad

Kako bi uticali na smanjenje bacanja hrane, grad Sarajevo i Accelerator Lab UNDP-a BiH raspisali su konkurs za izazov “Hrana nije otpad”. Oni su, naime, putem javnog poziva pozvali sve zainteresirane pojedince, organizacije civilnog društva, akademske institucije, privatni sektor i medije da kandiduju svoje ideje za praktična, primenjiva i inovativna rješenja na temu: Kako promijeniti navike i prakse koje dovode do bacanja hrane i/ili pretvoriti otpad od hrane u nešto korisno?

Podneseno je 26 ideja i rješenja, a petočlana komisija sačinjena od predstavnika grada Sarajeva i UNDP-a, ocijenila je sve prijave prema kvalitetu, originalnosti, izvodivosti i “zero waste” rješenju koje nudi način da se hrana ponovo koristi. hayat.ba