DIRLJIVE PRIČE IZ IZOLATORIJA U KONJICU DIRAJU U SRCE: KOLIKO VRIJEDI JEDAN VAPAJ, LJUDI NE ZABORAVLJAJTE NAS

Motel u blizini Konjica gdje bi se u dobra vremena odmarali oni koji se dođu nauživati hercegovačkih ljepota pretvoren je u izolatorij. Tu se već mjesecima ljudi bore za dah, za život. No, da nije sve tako sivo pobrinula se jedna šarmantna, duhovita i pozitivna Koničanka koja je se liječila u tom izolatoriju. Dina Didik Alić na svom je Facebook profilu podjelila mnogo priča o dobrim ljudima, ljekarima koji se bore danonoćno, priče koje su sa oduševljenjem čitale stotine ljudi iz cijelog regiona.

Dinine objave napisane su da pogode u srce i pogodile su, mnogi ljudi iz cijelog svijeta podržali su Konjičane ka putu do ozdravljenja.

Bombone bez šećera sa kraja svijeta
Šta je život?
Koliko vrijedi?
Koliko vrijedi jedan vapaj….ljudi ne zaboravljajte nas?
Žena s kraja svijeta pročita za našu borbu pa posalje novac da pomogne…
Vitaminske bombone bez šećera da kvase grlo i osvježe dok kisik i infuzije cure. Dok za krevet si vezan ko pupčanom vrpcom za posteljicu.
Kaže Bog ti dao….sto me osvježi ovo….
Zadnja nafaka….morala doći iz Amerike da je potrošis u malom motelu u izolatoriju u Konjicu.
Nikad se očima sresti nećemo….a naša nafaka je u njihovim rukama. Razmišljate li gdje je vaša zadnja nafaka? Ko je drži? Ko će vas u zadnjim nefesima sladom niz grlo cuvati od gorčine?
Koliko smo mali?
Jeste li svijesni….
Tužno i vedro jutro. Talozi zdravih razmišljanja će se podići.
Držah ga za ruku…nisi sam.
Ledenu…bijelu …mirisnu…

Opet se pitam šta je život?
Jedno veliko ništa i jedno malo sve!
U malom se propitaj. U malom porasti. I cijeni svako jutro. I budi s ljudima jer ti si od ljudi.
Samo mali insan u svemiru, napisala je Dina u jednom od mnogobrojnih postova.

Borba ljekara

Dina opisuje i nadljudske napore ljekara da pomognu svakom pacijentu.

Druga vrsta borbe za kisik. Upravo je odnio nepokretnu nenu na Rtg pluća. Niz strme stepenice starog motela. Bez lifta…kolica….bez icega. Ledja mu jedini alat.
Ne smije pomaknut masku…gusi se dok kleči. Hvata se za prsa. Magle naocale. Nije prizor za Oskara. Vec za Nobela. A ništa ne traži.
I gledam to sve. I nestaje mi riječi. A toga sam se najviše bojala. Ako nestane riječi ostaće mi samo suze.
Od ponosa i od gorčine.
A samo malo distance i maske mogu promijeniti stanje. I spasit ove momke sto nas spašavaju.
Dugo se napinjalo ovo odijelo dok kisik probije unutra, napisala je Dina opisujući stalnu borbu medicinara .

Ovu i još mnogo sličnih prilča možete pronaći na Dininom Facebook profilu.
crna-hronika.info