Da li je dozvoljeno klanje kurbana na temeljima nove zgrade?

PITANJA:

U kraju u kojem živim postoji jedno nepisano pravilo, odnosno običaj, da se pri izgradnji nove zgrade prakticira klanje kurbana na temeljima zgrade. Molim, da mi odgovorite, ako Vaše mogućnosti to dozvoljavaju, da li je ili nije dozvoljeno klati kurban na samom temelju?

ODGOVOR:

Običaj klanja kurbana na temeljima nove zgrade je veoma raširen. Prakticira se u mnogim krajevima, a vjerovatno i u mnogim zemljama. Bit će da se radi o prastarom običaju prinošenja žrtve u vidu nekog vjerskog rituala. Iz tog razloga moramo mu dati neislamsko obilježje, tim prije što je vršen u vidu rituala, pa je prema tome u sebi nosio elemente paganskog vjerovanja. Na osnovu ovakvog gledišta, klanje kurbana na temeljima nove zgrade ne bi imalo islamsko opravdanje. Postoji čak i hadis koji ovakvu vrstu kurbana osuđuje.Danas, međutim, mi ovo pitanje možemo drugačije promatrati. Možemo tvrditi da je ovaj običaj , bez obzira na njegovo etnološko porijeklo, izgubio svoje prvobitno ritualno obredno obilježje i dobio novu sadržinu i novi smisao. Nije više obredna žrtva. Bilo bi najbolje da se ovom klanju sada dadne smisao početka jednog važnog i hajirli posla, kao što je podizanje kuće. U tom slučaju tim mesom bi trebalo počastiti goste i podijeliti sirotinji. Akt klanja ne bi se smio niti trebao obavljati na zidovima temelja, jer bi to onda ipak simboliziralo i podsjećalo na paganske elemente.

Na pitanje odgovorio: Husein ef. Đozo Iz knjige: IZABRANA DJELA , FETVE II, knjiga peta

Izdavači: El-Kalem i Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2006., akos.ba

Hadži Husein ef. Đozo rođen je 1912. godine u Barama, Ilovača kod Goražda. Osnovnu školu završio je u svom rodnom mjestu. Pohađao je Medresu ”Mahmed-paše Kukavice” u Foči, da bi nastavak svog daljeg školovanja nastavio u Sarajevu u Merhemića i Gazi Husrev-begovoj medresi. Nakon medrese završio je Šerijatsko-sudačku školu 1933. godine, da bi sljedeće, 1934. godine, kao stipendista Vakufske direkcije otišao u Kairo i upisao ”El-Azhar”, smjer šerijatsko pravo. Diplomirao je 1939. godine. Po povratku u Sarajevo radio je kao profesor arapskog jezika u Okružnoj medresi, a 1941. godine postavljen je za vjersko-prosvjetnog referenta u Uredu reisu-l-uleme, da bi 1960 godine, nakon burnih životnih nedaća, prešao u Vrhovno islamsko starješinstvo kao vjersko-prosvjetni referent. Po osnutku Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, za čije osnivanje je bio posebno zaslužan, Husein ef. Đozo biva postavljen za profesora na tom Fakultetu, kao i za profesora u Gazi Husrev-begovoj medresi.

Radeći u Vrhovnom islamskom starješinstvu otvara novu rubriku u tadašnjem ”Glasniku” koju održava preko 17. godina. U toj rubrici odgovara na pitanja čitalaca ”Glasnika” tako šireći svoj da’vetski angažman i na šire narodne mase tadašnje ex Jugoslavije. Tokom tog dugogodišnjeg rada i da’vetskog angažmana, prof. Đozo odgovara na preko 870 pitanja.Ovaj vrijedan Đozin projekat biva 2006. godine uokviren, tako da svi profesorovi odgovori, kao i pitanja, bivaju objavljeni u knjizi od pet tomova pod naslovom FETVE – IZABRANA DJELA HUSEINA ĐOZE.Pored Fetvi prof. Đozo je dao veliki doprinos tefsirskoj znanosti. Duži niz godina radio je na projektu osnivanja islamskih informativnih novina ‘Preporod”, Islamskog teološkog fakulteta (današnjeg FIN-a), te na projektu ”Prijevod Kur’ana s komentarom” i ”Tumačenje Kur’ana”.Đozini radovi su decenijama kod mnogih čitalaca razvijali osjećaj samopouzdanja, samopoštovanja i punog povjerenja u vlastite vrijednosti. Tada, prije četrdesetak godina, ideološki nezatrovanoj omladini i intelektualcima imponovalo je i bili su ponosni što imaju jednog takvog intelektualca koji citira ne samo kur’anske ajete, hadise, mišljenja ashaba i stavove uleme, nego, kad je to potrebno, citira i Hegela, Aristotela, Platona, Kanta, Dostojevskog, kao i mnoge druge književnike, filozofe, psihologe, humaniste i druge.

Doprinos Husein ef. Đoze bio je velik i neprocjenjiv na mnogim znanstvenim poljima u kojima je uzeo svoje učešće. Husein ef. Đozo je bio jako cijenjen i u ulemanskim krugovima van ex Jugoslavije, što se vidi iz naučnih simpozija i izlaganja u kojima je učestvovao diljem islamskog svijeta i na koje je bio pozivan.Još kao učenik Šerijatsko-sudačke škole u Sarajevu počeo je ispoljavati samostalni i buntovni odnos prema postojećoj stvarnosti muslimanskog svijeta i njezinom drastičnom odudaranju od poznatih i prihvaćenih načela islama.Husein ef. Đozo, putem pisanja tekstova u Glasniku, te svojih Fetvi i projekata prevođenja i tumačenja Kur’ana, daje svoj neizbrisiv doprinos širenju ispravne islamske misli i širenju islamske da’ve.On poziva na dobro i odvraća od zla, tiho, pametno i razborito, potpuno svjestan moralnog i duhovnog stanja ondašnjih muslimana, zapalih u vode džehla i uglavnom površnog poznavanja islama.

Prof. Đozo, veoma uporno, iskreno, nenametljivo i blago, a uz to odlučno i pronicljivo, otkriva uzroke mnogih naših problema, te daje svoje viđenje rješavanja i ublažavanja istih.Njegov doprinos Islamskoj zajednici kao najznačajnijoj instituciji Bošnjaka, ali i drugih jugoslovenskih muslimana, uistinu je ogroman i nemjerljiv.Uspješno je realizirao većinu svojih započetih projekata, i uz blagoslov dvojice tadašnjih reisu-l-ulema, znatno pripomogao širenju vjerničke svijesti o važnosti zekata i sadekatul-fitra, te o važnosti njihovog usmjeravanja u tadašnje vjerske odgojno-obrazovne institucije.Husein ef. Đozo je bio čovjek od akcije, reformista i humanista. Baš kao što su to bili i njegovi reformatorski uzori – poznati Džemaludin Afgani, prof. Muhamed Abduhu, te Rešid Rida, Abdur-Rahman El-Kevakibi, šejh Mustafa el-Meragi, šejh Šeltut i dr.Za sobom je ostavio neizbrisiv trag koji ga diže u sami vrh, a ako ne i na prvo mjesto, najznačajnijih i najmarkantnijih bošnjačkih prvaka XX stoljeća.                                                                           Molim Uzvišenog Allaha da prof. Huseina Đozu obilato nagradi za njegov da’vet i njegov ogroman pregalački angažman, te da mu oprosti grijehe i uvede ga u prostranstva džennetska, zajedno sa poslanicima, šehidima i odabranima.Neka nam njegov cjeloživotni, a posebno spisateljski, angažman bude motiv da nastavimo putem Istine, te da budemo na putu da’ve neumorni, odlučni i samouvjereni, baš onako kako je to bio naš velikan, prof. Husein ef. Đozo.

Za Akos.ba piše: Admir Iković