Čovječe, jesi li svjestan da te Allah sluša dok učiš Kur’an?

Nakon što sam vrijeme počela provoditi s Kur’anom, moj se je život počeo mijenjati…Što sam ga više čitala, više sam shvatala da Allah osim što sve zna, On je i veoma blizu svakom od nas. Počela sam to shvatati dok sam učila Kur’an.
Jedne prilike sam dovila Allahu, molila se i onda se zapitala: „Da li On u ovom momentu zaista sluša baš mene?“
Jeste li ikad nešto slično pomislili?
Naravno, znamo da Allah sve zna i čuje, ali da li baš na mene, ovog sitnog insana, obraća pažnju, da li je baš za mene tu dok Ga dozivam?
Pomislila sam to u datom trenutku, a potom nasumice otvorila Mushaf.
Pogled mi je zastao na ajetu pri dnu stranice.
Tamo je stajalo:
„A kada te robovi moji za mene upitaju, Ja sam sigurno blizu.
Odazivam se dovi molitelja kad me zamoli.
Zato neka oni pozivu mome udovolje i neka vjeruju u mene, da bi bili na Pravom putu.” (El-Bekara, 186.)
Pitala sam se da li me Allah sluša, a odgovor je bio ovaj ajet koji riješava moju zapitanost – naravno da Allah sluša tvoje dove i učenje Kur’ana.
Autor: Transkript iz predavanja hfz. Maryam Amireibrahimi “O ljubavi prema Kur’anu”

Preveo i prilagodio: Nedim Botić (Saff.ba)

Pročitajte još: Tajna uspjeha: “Majka je dovila da postanem hafiz Kur’ana”

Kad razmislim o vremenu kad sam učio Kur’ana napamet, moguće je da sam postao hafiz Kur’ana zato što je moja majka dovila za mene.Majčina dova za tebe olakšava ono što je teško i ono što se čini nemogućim.Svaki put kad bih čuo njene riječi: “Sine, samo uči, dragi Allah ti dao da naučiš, da ostvariš što želiš, imao sreće uvijek…”, odmah bih osjetio neopisivu sreću, olakšanje i dobijao novu volju da idem naprijed.Majčino zadovoljstvo je put koji vodi ka Allahu i uspjehu na oba svijeta. Tako i u hifzu Kur’ana.Tražite od vaših majki da uče dove za vas, da vas blagosiljaju, činite im dobro i učinite ih ponosnima kakve sinove i kćeri imaju.Vidjet ćete i sami kakav to utjecaj ima na vaš život i učenje.Ne kažu uzalud da je majka jedino bogastvo ovoga prolaznoga svijeta.

Za Akos.ba piše: hfz. Nedim Botić