Čim je Nejlina duša Gospodaru otišla , ja sam sebe otpisao

💔
💔
💔
😭
😭
😭

DA TI SRCE PUKNE 

” Ne , nemoj nju ” govorim , dok mi moju kćerku Nejlu uzima vojnik i baca niz basamke.

“Balije , sve ću vas pobiti” reče mi , pa me puškom udari u plećku, gurajući me za njom.

“Što me ne ubi’ odmah ? Jel’? ” rekao sam povišenim tonom, dok sam pljuvao krv iz usta. Što onu sliku vidjeh , što to doživi ? Tresao sam se od bola, huje , sudbine.
Moja Nejla sa svega tri godine života , surovo uvijena padom niz basamke. Njena mala, mila , glavica bila je okrenuta prema kuhinji , gdje je bila njena mala, crvena zdjelica sa udrobljenim hljebom u mlijeko. Nije ni jela , ni htjela ,dok ja ne dođem.

“Jedan balija manje ” reče mi ponosno i sretno monstrum koji nogom udara malu glavicu , već mrtvu.

“Ubi’, ubi’ me , odmah ” govorim mu , ali on se smije. Dok gleda mene , kako klečim pokraj nje i suzama joj čistim ono mlado , nevino , krvavo lice.

” Najlakše je ubiti baliju , ja želim da se patite , da umireš od naše muke bez metka”

Zavezao mi je ruke , i istjerao iz moje kuće. Ima li veče muke , nego na svom’ doći u dušmanske ruke.Niz svoju avliju , kao hajvan gonjen , kao da nisam insan, nisam čovjek.
A, jesam , jesam tako’ mi Boga.

Ja idem ispred njega , on mene goni , a ja već mrtav. Čim je Nejlina duša Gospodaru otišla , ja sam sebe otpisao. Znam da nije vjerski , ali nisam na se’ ruku digo’. Nego ostao bez evlada , šta je meni bitno?
Približavao se neki kamion , stao je ispred mene . Iz njega je izašao drugi vojnik i onako svezani ruku me ubacio kao kladu na prikolicu. I to na druge ljude, moje komšije.
Niko nije smio da progovori , odmah bi metak dobio. Ko se pomjeri , odmah puška od glavu.
Vožnja pred smrt , gdje se miješaju suze i uzdahi.

Izveli su nas na jedno lijepo polje , vezali oči i streljali. Čim je meni stavio platno na oći.

Vidio sam…vidio sam svoju Nejlu , kako u ljevoj ruci drži crvenu zdjelicu , a desnu pruža meni. Govori mi: “Ade babo , žuri ” a ispred nje vrata sa natpisom: “Džennet”.

Nisam pošao , dok nisam osjatio blagi vjetar na potiljku , onda sam krenuo.

Njima je to bio metak u potiljku , meni blagi vjetar pred Džennetskim vratima.

Pamti, opominji da ti se ne ponovi.

Dijelite dalje,jer i do nas je da se NE zaboraviBudi prvi i podijeli ovo sa prijateljima: svjetlo-dunjaluka.com