Budite oprezni: Sedam načina šejtanovog zavođenja

Najveća blagodat kojom Allah počasti jedno svoje stvorenje jeste da spozna Njega, Stvoritelja, i da Mu bude pokorno. Na putu te spoznaje dvije su najveće kočnice: čovjekov nefs (ego) i šejtan koji na zlo navodi.Uzvišeni Gospodar nas u Kur’anu obavještava da su spletke šejtanove slabe, pa kaže: „Šejtanovo lukavstvo je zaista slabo.“ (En-Nisa, 76) Njegova došaptavanja se odagnaju spomenom Allaha, ali ako je tako odakle nam onda on opet i nakon spominjanja Allaha prilazi i na nas djeluje? Uistinu, da nema pokvarenosti u nama samima, bolesti u srcu i sklonosti duše ka zlu, ne bi nam naudio! Shodno slabostima koje imamo u sebi, toliko nam on može nauditi! Može li čovjek doći na takav stepen da mu šejtan ne može nauditi? Može! Dokaz su riječi Resulullaha, s.a.v.s., Omeru, r.a.: „Omere, nisi krenuo jednim putem, a da šejtan nije pobjegao drugim!“ Kada je Ahmed ibn Hanbel bio na smrtnoj postelji, rekao je učenicima: „Prikazao mi se Iblis, ugrizao se za svoj prst i rekao mi: Pobijedio si me, Ahmede! Htio je da pred Allaha dođem sa zadivljenošću sobom, pa sam ja tad rekao: nisam još uvijek!“ To su bili vlasnici srca ispunjenih nurom, svjesnih odakle dolazi prava opasnost! Zamisli čovjeka koji ima milione, kako to čuva? Sef, banka, računi, hiljade načina… Kako onda onaj koji ima iman u svome srce treba isti da čuva? Zato nam treba spoznaja o tome kako šejtan utječe na čovjekovo vjerovanje.Sedam je ključnih puteva njegovog zavođenja, iz kojih se granaju ostale zamke kojima želi upropastiti Allahove robove

Prva stanica: šejtan nastoji da čovjeka u potpunosti odvrati od činjenja nekog djela! Trebaš ustati na sabah, on ti dođe i kaže: ma spavaj, Allah je Milostiv, oprostit će ti. Odlučiš naučiti kur’ansko pismo, on ti šapne: pusti to, možeš i bez toga biti dobar. Posvađaš se s nekim, trebaš se izmiriti, on ti kaže: preživjet ćeš ti i bez njega. Hoćeš mahramu da nosiš, dođe ti i kaže: svi će ti se smijati, ne treba ti to… Kako se suprotstaviti tome?! Prvo, zikrullah! Spomeni Allaha, prouči: euzu billahi mineš-šejtanir-radžim, zatraži zaštitu kod Allaha od prokletog šejtana, a nakon toga kaži sebi: Ja to moram uraditi. Mene bez namaza, bez Kur’ana, bez islama nema nigdje. Ako to ne uradim, sa čime ću Allaha sresti? Kada čovjek odluči učiniti dobro djelo, šejtan opet dođe…

Druga stanica: šejtan nagovara čovjeka da odgodi djelo koje je naumio da uradi! Vidiš mnoge kako govore: Kad ostarim, svaki vakat ću klanjati. Kad se oženim, e tad ću biti ustrajan. Evo da još malo zaradim, pa ću dati zekat. To je šejtanova zamka! Lijek za ovo jeste da otjeraš vesvese šejtanske spomenom Allaha. A potom da sebi kažeš dvije stvari: sjetiš se smrti, šta ako umrem prije nego što se to i to desi, pa me Allah upita što nisam bio onakav kako je On zadovoljan, šta ću Mu reći? I drugo, znaj da za svaki dan imaš zadatak, ako ga danas odgodiš, kad ćeš ga uraditi? Jedna od prilika da se Allahu približiš ti je protekla, kako ćeš je sustići? Ako se natjeraš, onda dolazi sa treće strane…Treća stanica: šejtan ubacuje u čovjekovo srce želju da ljudi vide njegovo dobro djelo! Uradi ti to, ali neka te drugi vide i znaju. To se zove rijaluk, želja da ljudi vide čovjekovo dobro djelo, potom da ga pohvale, pa da mu se kod njih poveća ugled. Šta je tu problem? Problem je što ti u tom slučaju nije dovoljno to što te Allah vidi! Lijek za ovo, nakon spominjanja Allaha, jeste da kažeš sebi: čovječe, zar nisi spoznao veličinu Allahovu do te mjere da znaš da ti je dovoljno to što On zna za tvoje djelo?! Napušta li te šejtan tada? Ne…Četvrta stanica: šejtan te pusti da uradiš dobro djelo, ali te ometa i tjera da ga obaviš brzo i bez svijesti o Allahu! Dođe ti i kaže: požuri, završi taj ibadet, imaš još obaveza, brzo! Ubija ti svijest o Allahu u tom djelu. Lijek za ovo je prije svega zikrullah, a onda da kažeš sebi: Allah je neovisan od mog ibadeta. A ja sam u potrebi da On bude zadovoljan sa mnom. Prisutnost u ibadetima je duša svakog djela. Onaj ko klanja bez osjećaja, bez prisutnosti – to je isto da se vladaru pokloni lijep konj, ali mrtav. Kakva je korist od njega?!

Peta stanica: šejtan čini da se čovjek divi svojim dobrim djelima! Kaže ti: Svaka ti čast! Nisi ni odgodio djelo, niti si radi ljudi to uradio, niti si ga skratio, ma ko je poput tebe! To se zove divljenje samome sebi. Šta je lijek?? Spomeni Allaha, a onda se sjeti: Allah mi je sve dao, pa i to dobro djelo. Kako da se ponosim, uzdižem i hvalim sa nečim što mi je Allah dao… Čovječe, stidi se, a ne uzdiži nečim za što ti nisi zaslužan. Hoće li tada šejtan odustati? Ne, dolazi opet…Šesta stanica: šejtan se poigrava sa čovjekovim vjerovanjem! Kaže vjerniku: ti sve radiš, dobar si, ali ne znaš kako ćeš završiti svoj život. Ako je suđeno da si kod Allaha primljen, On će ti oprostiti, ne moraš se truditi, a ako je suđeno da propadneš, koliko god se trudio džaba ti! Šta je odgovor? Kažeš srcu: o srce, Allah te stvorio i zadužio da radiš, a nije te zadužio da razmišljaš o ishodu. Muhammed, s.a.v.s., kaže: „Vi radite, a svakom je olakšano ono za što je stvoren.“Sedma stanica: šejtan čovjeku čini nešto od navedenog, ali tako da to on i ne osjeti! Ovo je najdublja zamka. Jedno je kad čovjek želi da ga vide: klanja, pa popravi namaz da ga ljudi vide, spomenu… Ali još dublje od toga je kad šejtan šapne: Ti čini dobro radi Allaha, a On će učiniti da te ljudi poštuju. Šejtan učini da iskrenost prema Stvoritelju postane sredstvo da osvojiš stvorenja! Neuzubillah!Ili odgađanje: Hoćeš npr. sadaku dati, on ti ne kaže da odgodiš skroz, već kaže: sačekaj može biti negdje katastrofa u svijetu, tu je korisnije da uložiš, pa kad bude akcija za njih tu uloži… U tome ti i potrošiš te pare, i on ti se smije. Znači, igra se s čovjekom preko tih stvari. Zbog tog prve generacije nisu odgađale nijedno dobro djelo, odmah bi ga činili.

Za svaku njegovu klopku, uvijek se kao lijek navodi spominjanje Allaha. Koliko ti Njega dnevno spominješ? Budi pod abdestom, sjećaj se Stvoritelja, to ti je najjače oružje protiv šejtana. I budi svjestan da ti je šejtan neprijatelj. Mi smo u ratu, moraš biti budan! Ali kroz borbu ćeš osjetit slast koja se ne može porediti ni sa čim na svijetu! Rekao je jedan velikan: „Kada bi kraljevi osjetili samo dio slasti koju mi osjećamo u namazu, poveli bi rat sabljama da nam to oduzmu.“ Zašto se spominju kraljevi? Zato što su njima sve stvari na raspolaganju, ali pored svega toga, slast bliskosti, spoznaje Allaha je veća od svega! Allaha molimo da nas učini od onih iz ajeta: „Ali, ti (šejtane), doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!“

preporod.com