Amerikanac zbog osmijeha primio islam

Ovu priču ispričao je šejh Nebil el-A’vadi na svojim predavanjima pod nazivom „Istinite priče“, prenoseći je od drugog šejha koji je bio daija u Americi. Ovaj šejh priča:“Dok sam držao predavanje u jednoj od sala, na pola predavanja prekinu me jedan čovjek i reče: “Uvaženi šejh čovjek pored mene je rođeni Amerikanac i on je izgovorio šehadet!“ Sav uzbuđen i sretan rekao sam: “Allahu ekber, neka dođe na binu.“ Čovjek srednjih godina ustade i dođe do šejha i sjede pored mene. Upitao sam ga: “Zbog čega si zavolio ovu vjeru i zbog čega si primio islam?“

Čovjek uzdahnu pa odgovori: “Vidite gospodine, ja sam veoma bogat čovjek, imam mnogo fabrika, dionica, novca, ali nikad nisam osjećao sreću u svojoj duši, jednostavno nisam bio sretan, nisam se znao niti nasmijati, stalno sam bio zamišljen i nekako potišten.Međutim, kod mene je radio jedan službenik koji je bio porijeklom iz Indije, on je uvijek bio nasmijan i sretan, jednostavno kada bi ga god vidi, on bi bio nasmijan. Onako osmatrajući ga, čudio sam se, jedna obični službenik koji radi kod mene za malu platu, sretniji je od meme koji sam milioner. Nisam mogao da izdržim a da ga ne upitam za „recept“ njegove sreće. Pozvao sam ga u svoj ured da razgovaramo. Upitao sam ga direktno: “Zašto si ti uvijek nasmijan, molim te reci mi“? A on se opet nasmija i reče:“Zato što sam musliman“.

„Znam, čuo sam za muslimane, a da li to znači da ste vi muslimani svaki dan sretni i nasmijani“? A službenik mu odgovori:“Da, i ne samo svaki dan, nego čitav život, jer znamo za hadis (izreku) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojoj je rekao: “Čudan li je primjer vjernika, šta god ga zadesi, njemu je dobro, i to je svojstveno samo vjerniku. Ako doživi nešto lijepo, on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako mu se desi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega“. Znači, naš život je između dvije stvari: iskušenja i radosti, iskušenja su puna strpljenja i to nam jača srce i dušu te je čini sretnom, a radost je sama po sebi Allahov dar i ona još nadopunjuje našu dušu. Dakle, naš život je ispunjen srećom kako god okreneš“.

Čovjek dalje priča: “Bio sam oduševljen, jednostavno sam poželio da postanem musliman. On mi je objasnio da trebam se okupati i izgovoriti šehadet, što sam i uradio.“ Tada sam mu rekao (šejh): “Allah ti podario svako dobro, posvjedoči još jednom pred ovim ljudima riječi Istine“! Amerikanac ustade te drhtavim glasom izgvori šehadet a onda zaplaka kao malo dijete. Neki ljudi iz publike skočiše da mu pomognu, a šejh ih vrati, govoreći im da ga puste. Kad je došao malo sebi šejh ga upita zašto je plakao, pa čovjek reče: “Sreća, zadovoljstvo pune moju dušu, sreća za kojom sam toliko tragao….“

Na kraju je šejh Nebil el-A’vadi zaključio: “Pravi osjećaj sreće nećeš postići gledanjem filmova i serija, nego iskrenim imanom i ibadetom, kao što su: namaz, učenje Kur’ana, post….

Saudin Cokoja

N-UM